Autori - znanstvenici, nastavnici i istraživači - u hrvatskim znanstvenim i visokoškolskim ustanovama djeluju u složenom prostoru u kojem se pred njih stavljaju različiti kriteriji, pravila i ciljevi vezani uz osiguravanje otvorenog pristupa, dijeljenje podataka, obrazovnih sadržaja i drugih oblika u kojima se pojavljuje njihovo znanje. Pravila i kriterije mogu postavljati zakonodavci (hrvatski i europski), financijeri istraživanja i različita tijela koja upravljaju znanstvenim prostorom, a sve je veći i broj znanstvenih ustanova u Hrvatskoj koje donose svoje vlastite politike otvorene znanosti. Sadržaj, obuhvat i pristup određenim temama u tim se politikama ponekad znatno razlikuju, iako upravo pravilna formulacija može biti presudna za kasniji uspjeh u provedbi.
Izlaganje će se posebno fokusirati na pitanja vezana uz autorsko pravo i način na koje se to pitanje adresira u zahtjevima financijera i vrednovatelja (domaćih i međunarodnih), i u politikama otvorene znanosti različitih hrvatskih ustanova. Jesi li zahtjevi i kriteriji uvijek jasni? Daju li politike ustanova alate ili smjernice koji autorima pomažu u ostvarivanju otvorenog pristupa (pogotovo u odnosu na izdavače znanstvenih radova)? Spominju li se i na koji način otvorene licencije, za različite vrste sadržaja? Ovo su neka od pitanja koja će razmotriti i ponuditi odgovori.